Categories
Iskustva iz prve ruke

Priča 1: I gubitak posla može da se preživi

Ohrabrena kampanjom Crte protiv političkih pritisaka na građane, javila nam se žena koja je ostala bez posla higijeničarke u školi (po ugovoru na neodređeno vreme) pošto nije htela da “obezbeđuje” ljude koji bi putovali na stranački miting.

"Nije bilo konkursa, odmah da vam kažem, nisam primljena preko konkursa. Preko drugarice me je pozvao (direktor škole, op. i.) u kancelariju, pitao me je odakle sam, koga imam, od čega živimo… Sve sam mu ispričala, da se bavim poljoprivredom, da sam povremeno radila po kuhinjama, radila za nadnicu… Ponudio mi je posao, da radim opet u izdvojenom odeljenju, jer to je matična škola, pa ima u dva sela izdvojena odeljenja. 

I tako prolazi vreme, ja radim, počinje školska godina. Poziva me XY, koga ja znam kao čoveka koji ucenjuje, radi razne manipulacije. Ali mi nemamo nikakav kontakt, ja znam ko je on, on ne zna ko sam ja. Ceo grad o njemu priča, postoje snimci gde on preti ljudima koji ne glasaju kako treba. U tom trenutku ja nemam pojma da on ima ikakvog uticaja na direktora škole, ne znam ni da li se poznaju, nije mene interesovalo da li se neko s nekim zna. On me je zvao telefonom, predstavio se i pitao da li radim u školi kod njegovog druga XZ."

Uslov lokalnog moćnika 

"E sad, ne sećam se kako je tačno tekao razgovor, ali je on meni rekao: 'E slušaj, da bi ti ostala dole da radiš, ima jedan uslov.' Ja sam mu odgovorila da sam ja dobila rešenje na neodređeno. 'To rešenje možeš mački o rep da okačiš ako ne uradiš sledeće. Moraš da skupiš 10 ljudi, ali do ujutru da mi javiš brojeve ličnih karata, imena i prezimena tih ljudi.' 

Ja sam mu rekla da sutradan imamo radnike i beremo šljive. 'To ne znam, nađi, ne moraš ti da ideš.' Da li sanjam? Da li se to stvarno meni dešava? Ja mu kažem: 'Ma nek se nosite svi u... I ti, i…' I spustim slušalicu. Stiže mi poruka: 'Stvar je ozbiljna. Ne smeš tako da se ponašaš.' Ja ne odgovaram na poruku. Ne pričam ni mužu, ni deci, nikome."

Pritisci na birace prosveta

Pritisak i u privatnom sektoru

"Nisam htela više da radim. Raskid ugovora. Jeste mi bilo teško, jer izgubiti tako posao nije lako. Pa zamislite da sam prihvatila. Razmišljala sam ja i u tom pravcu. Ja mislim da svoju decu ne bih smela da pogledam u lice. Onda sam počela da radim kod jednog čoveka prošle godine u novembru u jednom restoranu. On bi došao kod tog čoveka i rekao mu: “Znaš ti koga si primio?” Gazda kaže, "znam, ona je meni pošten, dobar radnik”. 

“Znaš da možeš da trpiš sankcije zbog toga? Ne treba nju da držiš, znaš kad ćemo da ti pijemo kafu?”

Bez zaštite

Sagovornica ne veruje da postoji institucija kojoj bi mogla da se obrati i traži zaštitu. 

"Ne, jer su to ljudi koji se svi između sebe znaju. Svi su jedni drugima na ručkovima i završavaju poslove zajedno. Sve moje koleginice su bile šokirane kad je on meni dao raskid ugovora. Čak nijedna od njih nije smela da me zove kad sam prestala da radim, nego kad dođu kući, pošalju poruku ili… 

Šta da vam kažem, kad sam pre neku godinu ostavila neki komentar na društvenim mrežama, mog muža su pozvali iz opštine da obrišem. Znači, šta da vam pričam dalje. Moj muž posle oranja ulazi u kuću i pita šta sam to pisala, 'zovu me da obrišeš neki komentar'. Da li verujete?

Kad bi svi ucenjeni, omalovaženi, svi koji su preživeli nešto od ovoga, direktno ili indirektno, ustali i rekli NE, za 24 časa bi sve bilo drugačije.

Toliko ima ljudi koji su prošli možda i gore od mene. Ja znam, recimo, ljude u komunalcu koji su radili pod ugovorom pet-šest godina, prekinu im ugovor nakon dve godine, pa ih pošalju na odmor, pa ga opet obnove na dve godine. Ali zato imaš obavezu da ideš na miting, imaš obavezu da radiš za stranku…"